U subotu 5. rujna 2009. u Galeriji grada Krapine otvoren je pod pokroviteljstvom Grada Krapine i Krapinsko – zagorske županije 5. zagorski likovni salon, najveća likovna manifestacija u Krapinsko zagorskoj županiji. Na ovogodišnji Salon od prijavljenih 175 autora sa 408 radova, selektorica Branka Hlevnjak odabrala je 94 autora sa 138 radova. Pravo prijave na ovu trienalnu likovnu manifestaciju imali su likovni umjetnici koji su rođenjem, životom, radom, temom ili na neki drugi način vezani uz Hrvatsko zagorje.
Dodijeljene su i tri nagrade.
- nagrada u iznosu od 8.000,00 kn pripala je Tihomiru Lončaru za slikarstvo
- nagrada u iznosu od 5.000,00 kn Alemu Korkutu za kiparstvo
- nagrada u iznosu od 3.000,00 kn Juri Labašu za mixmediu.
Salon prati opsežan katalog u kojem je uz životopis autora objavljena i fotografija jednog rada. Dizajna kataloga, pozivnica i plakata izradila je akad. slikarica- grafičarka Ana Zubić.
Salon ostaje otvoren do 15.listopada 2009.
U predgovoru kataloga selektorica Branka Hlevnjak je napisala:
Zagorski salon našao se u zanimljivoj situaciji. S jedne strane potpuno je odbijen od strane komisije za financiranje, a s druge umjetnicima je potrebniji nego ikada. Barem se tako čini po odazivu. Mnogo je slikara, kipara i grafičara, dakle umjetnika koji rade u klasičnim tehnikama koji bi rado prenijeli atelje u Zagorje kako bi dobili tu povlasticu da izlažu ovdje radove. Jer, danas je, iskreno rečeno, doista teško sudjelovati na skupnoj žiriranoj izložbi (u za reviziju u HZSU priznatoj galeriji) i to radovima koji nisu predmet autorskih (kustoskih) koncepcija, nego plod autorskih umjetničkih sloboda. Više nego ikad drugi su se mediji (izvan tvrdih / konkretnih nosača ideja) naselili u postojeće manifestacije izguravši van one zbog kojih su prvotno nastale. Najbolji primjer za to je kiparski trijenale, u Zagrebu na koji «rasni « kipari gotovo nemaju pristup.
Sve su to bespotrebne muke, koje možda i ne bi postojale kada bi se manifestacije medijski specijalizirale.
Zagorski se salonski trijenale našao također na mogućoj prekretnici. Pokazalo se ove godine da je poraslo zanimanje fotografa, ali i video-artista za sudjelovanjem, kao što je porastao broj umjetnika koji se izražavaju u klasičnim medijima. Mnogi «klasičari» rado bi izlagali ali je Salon zavičajno određen. Gradska galerija Krapine nije mali prostor, naprotiv, pa ipak, nema uvjete za širenjem. Zato je kompromis, do kojeg je došlo poštivanjem propozicija, možda najlošije rješenje. Dakle, nameće se misao da bi Zagorski salon trebao odvajati klasične medije od novih kako bi se oni ravnopravno predstavljali. Sljedeći korak bio bi specijalizirati ovo trijenale za kiparstvo, slikarstvo i grafiku, a otvoriti ga svima s prednosću autora iz «zagorskog kruga. Drugo možda bi trebalo osnovati drugu, vremenski odvojenu priredbu koja bi trijenalo ili bijenalno pokrivala medij fotografije, kratkog filma i multimedije.
Nagrade na ovogodišnjem Salonu dodijeljene su u tri kategorije: slikarskoj, kiparskoj i mix mediji.
Za slikarstvo, koje je već godinama zrelo i osebujno (ali daleko još od toga da je zasićeno ili umorno!) – Prvu nagradu je dobio Tihomir Lončar. Još od njegovih «Godišnjih doba» koje je izlagao u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu pa kroz izložbe koje je održao na Danima Đalskog u Zaboku, itd. svo to vrijeme slike ovog umjetnika plijene pozornost naročitim ritmom, osebujnim koloritom i autorskom kompozicijom. Štoviše, njegov se utjecaj osjeća u slikopisu mladih slikara koji se traže.
Za Kiparstvo Drugu nagradu Zagorskog salona dobio je Alem Korkut. Doslijedan u traženju kiparskih oblika, visoko osjetilan u obradi i odabiru materijala, to je umjetnik koji je ovom nagradom brani i potvrđuje svoju visoko pozicioniranost u suvremenom hrvatskom kiparstvu.
Treću je nagradu dobio je Jure Labaš za mixmediju. Autor je duhovito prenio u okomite objekte zadivljujuće slike uredno složenih užadi na palubama brodova diljem Jadrana, ubacujući ih u nove likovne odnose, proširujući asocijacije drugim bojama i materijalima, stvarajući zanimljivi triptih.
