U Galeriji grada Krapine je u petak 23. svibnja 2014. godine otvorena izložba kolaža na platnu pod nazivom „Urbani grafički talozi 2 „ Igora Gustinija iz Pule. Na otvorenju izložbe je o autoru govorila kustosica Vesna Kunštek, a izložbu je otvorio dogradonačelnika Grada Krapine Drago Kozina. U prigodnom glazbenom programu nastupio je Djevojački zbor Srednje škole Krapina. Izložba ostaje otvorena do 15. lipnja 2014.
Igor Gustini rođen je u Firenci 1969.g. Maturirao je 1987.g. na Državnoj umjetničkoj gimnaziji u Padovi. 1993.g.diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Veneciji (smjer slikarstvo) — disertacija o slikaru Celestinu Medoviću. Dobitnik je nekoliko nagrada za slikarstvo i dizajn (I. nagrada Općine Vicenza za plakat Grada Vicenze 1991/1992.g; i I. nagrada Mladih umjetnika Regije Veneto, Grad Cittadella (Padova) 1997. Izlagao je na 20 samostalnih i 60 skupnih izložbi. Godine 2011. je izlagao na 54. Venecijanskom bijenalu. Član HDLU Istre , HDLU Zagreba, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika (HZSU).
U predgovoru kataloga ove izložbe likovni kritičar Nikola Albaneže je napisao:
„Što se je dogodilo s baudelairerovskim flanerom, onim dokoličarom, ustrajnim lutaocem gradskim prostorom, ali i zbivanjima koja nastoji što potpunije doživjeti? Koji je istodobno nezainteresirani promatrač i strastveni sudionik? Kako danas živi i kakvi su mu interesi? Naravno, njegovi su potomci brojni i nadasve raznoliki, tako da je bolje i ne pokušavati pobrojati ih. Međutim, među njima zanima nas tek onaj s likovnim nagnućima koji i nadalje svoja iskustva i dojmove želi zabilježiti, podastrijeti drugim promatračima na uvid. Pritom pokazati autentičnost suvremenoga gradskog okoliša, barem njegove ulomke – svakako nepatvorene i neuljepšane, ali u kojima unatoč zatečene ružnoće razabiremo i estetsku komponentu. Upravo iz takovih polazišta nastaju urbani grafički talozi Igora Gustinija; specifičan je to interes kojim determinira i ikonologiju i formu svojih radova. U sada već obimnom Gustinijevu opusu, promatrač razotkriva metodu razmišljanja i gledanja, metodu kojom autor povezuje fragmente pročelja, ulica, veduta… s kolažiranim slikama na čijoj osnovi – u novijim ciklusima sve izraženija – izrastaju slojevi koji tvore kompozicije s karakteristikama palimpsesta. To je autorov prilog predočavanju gradskoga krajolika kao produkta određenoga prostora i zbivanja u njemu, te njegovo prenošenje u imaginarij slike. Suočava nas s naličjem spektakla, kada se pogase svjetla pozornice i osvanu rastrgani djelići koje valja ukloniti do početka iduće urbane inscenacije. A ritam izmjena svakovrsnih spektakala sve je žešći i postupno prerasta u neprekinuti huk, odnosno u sveprisutni panoptikum vizualnih senzacija. Simbolički prikaz opisanoga stanja pronašao je u djelu Igora Gustinija uvjerljiv izraz.“
