Na četvrtom simpoziju su sudjelovali uz domaće i kipari iz Rumunjske, Poljske i Japana.
Kiparica VERA DAJHT KRALJ iz Zagreba izradila je skulpturu na temu Zagorja koju je nazvala JAPA. Njezina figurativna skulptura prikazuje japu, zagorskog seljaka koji se vozi na kolima i na leđima nosi dijete, a ispred sebe ima pijetla. Kompozicija je zamišljena kao monolit kojem je na prednjoj strani ugraviran pijetao, a na stražnjoj dijete, pa je time autorica dobila reljefnost površine. Kotači uzeti sa nekih starih zagorskih kola postavljeni sa svake strane trupa jape trebaju asocirati kod promatrača na kola koja s japom jure padinom Josipovca.
Umjetnička komisija odlučila je da FRANJO KODRIĆ iz Zagreba, apsolvent ALU izradi i postavi svoj diplomski rad na brežuljku Josipovac jer je kao suradnik prof. Janeša i prof. Lovrenčića pomagao na izradi njihovih skulptura u Krapini, te je pokazao posebnu zainteresiranost za rad na otvorenom prostoru. Kodrić je svoj rad izradio na temu orača, temu koja je karakteristična za ovo podneblje. Svoju skulpturu je nazvao PIL ORAČU.
Rumunjski kipar GHEORGE ILIESCU napravio je skulpturu pod nazivom LIBELA. Vertikalno monolitna masa stremi u visinu do određene granice gdje ju prekida horizontalno postavljena masa sa konveksnim dijelom u obliku valjka čineći tako oblik križa. O ovoj skulpturi prije bi mogli reći da predstavlja moderni prikaz Kristova raspeća nego libelu.
PRSTI naziv je skulpture Japanca MITSURA KOIDE. Za razliku od svog sunarodnjaka Kimitake koji je u hrastov trupac udahnuo jednostavnost apstraktne forme, Koido je napravio jednu figurativnu skulpturu koja je razumljiva za svakog posjetitelja parka. Napravio je dva čovjekova prsta koji se opiru jedan prema drugome.
NIKOLA NJIRIĆ iz Mostara napravio je skulpturu pod nazivom KVARTET. To je kompozicija koja se sastoji od četiri zasebne skulpture. Autor nije mnogo intervenirao na svojim skulpturama već je podržao oblike koje je stvorila sama priroda tvrdeći da se skulptura rađa sama u toku posla. Nazivom Kvartet autor je ostavio mašti posjetilaca da odluči kakav je to skup, skup ljudi, muzičara, skulptura.
ČEKANJE je skulptura IVANA SABOLIĆA. Monolit je koji predstavlja ženu uvijenu u maramu koja nekog ili nešto čeka. U toj jednostavnoj apstraktnoj formi u kojoj je samo sa par poteza naglašena glava žene prikazano je mnogo toga od onog toplog majčinskog strpljivog čekanja.
Monolit sa penetracijama različitog stupnja, skulptura je poljskog kipara RYSZARDA ZAMORSKOG koju je nazvao SMIJEŠAK. Predstavlja glavu koja se smije široko raširenih ustiju. Komu ili čemu se smije ta glava? Autor je ostavio da na to pitanje odgovori svaki posjetilac za sebe.
