Uz Dan grada Krapine i obilježavanje 20. godišnjice rada Galerije grada Krapine 5. prosinca 2013. u Galeriji je otvorena izložba Iz bogate riznice Galerije grada Krapine na kojoj je izložen dio radova prikupljen u 20 godina rada Galerije. Na otvorenju je o 20 godišnjem radu Galerije govorila kustosica Vesna Kunštek dok je stručni osvrt na prikupljene radove dao povjesničar umjetnosti Stanko Špoljarić. U prigodnom glazbenom programu nastupio je Miljenko Golub i TS Vinski brati, a izložbu je otvorio gradonačelnik grada Krapine Zoran Gregurović. Izložba ostaje otvorena do kraja godine.
Dvadeset godina rada Galerije grada Krapine
U Galeriji grada Krapine do danas je održano preko 190 izložbi recentnih likovnih umjetnika (E. Kovačević, I. Lovrenčić, R. Labaš, J.Labaš, V. Dajht-Kralj, Z.Kauzlarić Atač, Z. Lončarić, N. Opačić, Z. Radej, Z. Čular, D. Trogrlić, D. Grgas, I. Antolčić, M. Vuco, Z. Drempetić Hrčić, V. J. Jordan, T. Lončar, A. B. Švaljek, N.Žiljak, S.Sikirica, V.Šuljić, I.Podvorac, S.Nobilo, H.Rušec, S Balja, M.Veža, K. Rod, Z. Kovač, M. Drmpetić Hanžić, Ž. Prstec, Z. Pozaić, J. Bučan, I. C. Znidarčić, B.Švertasek, M.T.Badurina, Z.Zagoda, D. Hoyka, Z. Kakša i dr.), kao i izložba slika japanske umjetnice Satoko Ouchi i slika i skulptura umjetnica iz Švedske.
U Galeriji se održavaju i prigodne tematske izložbe. Za Uskrs 1995. godine u suradnji s Muzejima Hrvatskog zagorja, Muzej Staro selo Kumrovec organizirana je izložba skulptura ranjeni Isus iz crkava i kapelica Hrvatskog zagorja, 1996. godine bila je izložba pisanica iz zbirke kolekcionara Mirka Azinovića iz Zagreba (drvene pisanice oslikane rukom naših eminentnih likovnih umjetnika). Već tradicionalno za Uskrs se priređuje izložba pisanica učenika osnovnih škola Krapinsko-zagorske, Varaždinske, Koprivničko-križevačke, Karlovačke i Zagrebačke županije, djece iz dječjih vrtića, likovnih umjetnika i pojedinaca koji se u slobodno vrijeme bave oslikavanjem pisanica.
Jedna od prigodnih izložbi bila je i izložba pripremljena u suradnji sa Etnografskim muzejom iz Zagreba pod nazivom «Zagorski betlehem» gdje su bili izloženi betlehemi iz Hrvatskog zagorja, (poneki stari i preko 100 godina), a gđa. Nada Jačmenica iz Sv. Križa Začretja prikazala je kako se ukrašavala zagorska hiža za Božić.
U suradnji sa Muzejom za umjetnost i obrt iz Zagreba organizirana je izložba Krapinske kamenine upotrebnih i ukrasnih predmeta koji su se proizvodili u tvornici kamenine Franje Vojkffya u Krapini od 1800. – 1886.godine kada je iz nepoznatih razloga tvornica prestala sa radom. Dio predmeta krapinske kamenine posjeduje u svom fundusu Muzej grada Krapine, dok se veći dio nalazi u Muzeju za umjetnost i obrt.
Jedna od značajnijih izložbi u Galeriji bila je i izložba poznatog hrvatskog kipara, začetnika modernizma u hrvatskoj skulpturi Robert Frangeš Mihanovića koju je pripremila dr.Ana Adamec sa kojom smo organizirali i izložbu značajnog hrvatskog kipara, krapinčana Rudolfa Valdeca (Krapina 1872.- Zagreb 1929.). Izložba Josipa Seissla, poznatog arhitekte, urbaniste i slikara rođenog u Krapini 1904. godine čiji eksperimenti s geometrijskim oblicima i bojama ga ubrajaju među prve pojave apstrakcije u hrvatskom slikarstvu, organizirana je 1998. godine u suradnji sa Muzejom suvremene umjetnosti iz Zagreba sa kojim smo 2000. godine pripremili izložbu slikara Otona Postružnika. Izložba slikara Ernesta Tomaševića, predstavnika hrvatske moderne rođenog u Krapini 1897. godine održana je 1995., a 1999. godine predstavljena je Grafička zbirka Akademije likovnih umjetnosti iz Zagreba.
Od 1997. godine u Galeriji se trienalno održava Zagorski likovni salon, manifestacija na kojoj likovni umjetnici koji su rođenjem, radom ili životom vezani za Hrvatsko zagorje imaju mogućnost prikazati recentno likovno stvaralaštvo. Do sada je održano 6 zagorskih likovnih salona.
U Galeriji je 2008. godine održana i prva origami art izložba u Hrvatskoj sa svjetski poznatim origami majstorima koje je autorica bila Sanja Srbljinović Čuček, predsjednica Hrvatskog origami društva iz Zagreba. U zadnje tri godine u Galeriji se organizira i međunarodna izložba maski na kojoj su do sada uz hrvatske likovne umjetnike sudjelovali i umjetnici iz Slovenije, Srbije, Izraela i Mađarske.
Galerija posjeduje fundus slika i skulptura recentnih hrvatskih likovnih umjetnika prikupljen tijekom 30 godišnje galerijske djelatnosti u gradu Krapini. Najveći ponos Galerije je posjedovanje znatnog broja djela Krapinčana Ernesta Tomaševića, predstavnika hrvatske moderne kao i kipara Vjekoslava Rukljača (Poznanovec 1916. – Zagreb 1997.) koji je samostalno izlagao samo tri puta, u Beču, Zagrebu i Zaboku, a izveo je niz spomenika uglavnom povijesno-memorijalnog sadržaja. Od 1980. posvetio se isključivo obradi temata ženske figure s kojom je i započeo svoje autorstvo i koji je uvijek bio i ostao primat njegova stvaralačkog interesa. Obitelj pokojnog kipara Rukljača poklonila je 1999. godine za fundus Galerije 15 velikih gipsanih skulptura (ženski aktovi). Do sada je u broncu odliveno šest skulptura. Brončane skulpture izložene su u stalnom postavu u dvorištu Galerije koje se hortikulturno još uvijek uređuje prema idejnom rješenju poznatog pejzažnog arhitekte Dragutina Kiša.
Uz navedene zbirke tu je još Zbirka origami radova svjetski poznatih origami majstora i Zbirka pisanica.
Fundus Galerije obogaćen je 2012. godine još jednom donacijom. Eminentna likovna umjetnica Vesna Sokolić iz Zagreba poklonila je Galeriji dio svojih slika kao i pokojnog supruga akad. slikara Milana Berbuča. Njihovi radovi u stalnom su postavu Galerije.
Zbirka slika i skulptura recentnih likovnih umjetnika, kao i zbirka slika Ernesta Tomaševića i skulptura Vjekoslava Rukljača, Rješenjem ministarstva kulture RH od 2011. godine upisane su u registar kulturnih dobara Republike Hrvatske i imaju svojstvo kulturnog dobra.
Vesna Kunštek
U Galeriji grada Krapine koja djeluje u okviru Pučkog otvorenog učilišta Krapina kroz dvadeset godina djelovanja priređeno je niz zanimljivih izložbi, (među kojima vidno mjesto ima šest izdanja respektabilnih izložbi Zagorskog likovnog salona), a njen fundus obogaćivan brojnim djelima vrsnih hrvatskih umjetnika, dopunjen s nekoliko radova autora iz inozemstva. Fundus se formirao i većim donacijama, uključivanjem djela slikara, grafičara skulptora i keramičara poslije njihovih samostalnih izložbi, ali i kupnjom ostvarenja autora posebno važnih za galeriju, za sredinu u kojoj djeluje.
Osnovu fundusa čine slike Ernesta Tomaševića, Vesne Sokolić, Milana Berbuča i skulpture Vjekoslava Rukljača. Brojnije je zastupljen crtežima i primjerima kombiniranih tehnika Ivan Lovrenčić iz različitih perioda njegovog stvaralaštva.
Ernest Tomašević (Krapina,1897.- Zagreb,1980.) jedan od klasika moderne hrvatske umjetnosti u svom impresivnom opusu često je na potki osobnog vida figurativnog oblikovao manje stilske cjeline, što je primjetljivo i kod intimističkih djela u fundusu krapinske galerije. Posebno su intrigantni njegovi senzualizirani crteži sepije rađeni na podlozi tekstom zasićenog papira novina.
Vesna Sokolić (Zagreb, 1924.) u svojim poetiziranim krajolicima profinjenog kolorizma oblikuje prozračne prostore s oblicima suptilne naznake oblika. U varijacijama na temu (u svojim karakterističnim kompozicijama s pticama) izuzetnom maštovitošću i u srodnom dosizala je novu likovnu konotaciju, u slikama reda i nenametljive vibrantnosti.
Milan Berbuč (Ljubljana, 1920.- Zagreb, 1995.) slikar je zasićene palete toplih vrijednosti, suprotstavljene tamnim tonovima planova slike osmišljenih uprizorenjem intrigantne figurativnosti i pejzaža kojih je ugođajnost u prvom planu. U oba segmenta opusa Berbuč prividnu jednostavnost motiva razrađuje slojevitošću sadržaja.
Vjekoslav Rukljač (Poznanovec, 1916.- Zagreb, 1997.) skulpturama aktova lirskog određenja uključio se među autore koji su vječnu temu ženske ljepote uzdigli na umjetnički pijedestal. Slutnja erotskog uprisutnjena je taktilnosti volumena, mekoći površine i obrisne linije, kod figura s dojmljivim uravnoteženjem stilizacije i opisnosti.
Ivan Lovrenčić (Sveti Križ Začretje, 1917.- Zagreb, 2002.) umjetnik je neprekidne začudnosti, sačuvane divne mladenačke neposrednosti obogaćivane životnom mudrošću. U ranijim radovima pročišćenom linijom opisivao je poetičnost svakodnevnog, da bi u kasnijim mrtvim prirodama (pod nazivom „Tihi život“) s notom nostalgičnog uprizorio ambijente djetinjstva.
U tekstu ovoga obima teško je navesti sve autore, a ima ih stotinjak, čija se djela nalaze u fundusu galerije. Stoga je moguće navesti tek predstavnike pojedinih stilskih određenja, odnosno umjetnike izrazitih autorskih osobnosti.
Manji broj djela u fundusu vezan je uz realistični koncept slike, uz marniju opisnost predmetnog, (Veža, Kiš, Nemec, J.Fatur, Lesar). U interpretaciji krajolika motivska činjeničnost je i potka osobne slikarske preobrazbe. I s notom metafizičkog, (Z.Drempetić Hrčić) slobodnijim komponiranjem kolorističkih prizora (T.Lončar), s treptajem oblika lirske konotacije (N.Žiljak), stilizacije zavičaja na razini amblematskog (B.Bartulović) imaginarne vedute grada (I.Šebalj), florealnih i nakupina neobične botanike (S.Posavec). Brojniji su radovi različitih vidova figuracije, od već povijesnih radova danteovske tematike (M.Rački) s prevladavanjem naglašenog ekspresionističkog naboja donjetih i slikarsko/crtačkim virtuozitetom u uvjerljivosti izraza (R.Labaš), lomnosti oblika erotizirane forme (D.Bakliža), nabojem akromatskih mrljolikih formi (Ž.Mucko), vibrantnosti kiše koja dobiva oznaku ekspresivnog (G.Kovačić), sraza naznačenih elemenata figurativnog (M.Drempetić Hanžić Smolić) crtežu egzistencijalnog krika (I.Lesjak) slojevitošću zagonetnog i sadržajnog dijaloga svjesnog i podsvjesnog (L.Michieli Vojvoda), stanjima uspomena i prisjećanja kroz forme figurativne slutnje (Mirjana Zajec Vulić). Pažnju privlače ostvarenja figuracije bliske nadrealnom, primjerice djelo u prostoru sjećanja (V.Jordan), ona sabiranja enigmatike znakova (zajednički rad I.Lovreković, D.Pavić), i ona dodira osebujnih formi s općim mjestima svakodnevnog (A.Kajinić). (Z.Kovač) uravnotežuje ritam glagoljskih slova skladajući riječ Krapina. Jedan od bisera fundusa slika je (O.Postružnik) građena kolorističkim oblicima organičkog prizvuka. Kod ostvarenja apstraktnog slikarstva (V.Šuljić) nitima monotipijskog otiska osmišljava strukturu slike, što je i interes (K.Kovač) proveden tvarnošću materijala na koji se oslanja nenametljivom teksturom i (N.Šimić) u kompoziciji na pragu ambijentale doživljajnosti. Zanimljiva su djela biblijske inspiracije, odnosno sakralnog znaka, primjerice Uskrsnuće Lazara oblikovano travejima kolorističkog uzleta (J.Botteri Dini), dosegnuta mističnost scene Ivanovog otkrivenja (S.Đukić Pišta) potresnost golgotskog martirija (N.Opačić) snaga istog motiva izvedenog u plemenitosti materijala zlatarskog umjetnika (S.Balja), slika simpatične humornosti s uprizorenjem sv. Franje (A.B.Švaljek), sveti smiraj betlehemske noći (Ž.Prstec) osluškivanje duhovnosti anđela u umjetnosti veličine dlana (D.Nazor) prikaz Krista u ozračju upućenosti transcedentalnom (Z.Čular). Križ „istesan“ iz mase drvenog bloka uvjerljiv je simbol trpljenja (I.Tuđa), materijal u kojem izrasta i kiparski se posvećuje minijaturna kapelica (A.Korkut).
Crtačko grafički segment fundusa predstavljen je između ostalih grebenim crtežima tek naznačenih upisa (D. Kovačević), strukturama geometrijske razrade (A. Kuduz), lotusom izvedenom kombiniranom tehnikom s naglaskom na crtačko (Z. Kakša), toplinom jesenskog krajolika s odrazom u drvorezu u boji (Z. Pozaić), maštovitim prikazom kozoroga u čistoći lista serigrafije (I. Antolčić) tehnike kojom vedrim plohama sklada ptice (Z.Lončarić).
Kiparska dionica manje je brojna, no ne manje zanimljiva. Sa skulpturama svojevrsnog monumentaliziranja glave u kombinatorici elementarnosti kamena i željeza (D. Grgas), zaglađenosti kamene površine visokog sjaja u djelima apstraktne pročišćenosti (K. Rod) u mački oblikovanoj u terracotti, građenoj adiranjem stiliziranih fragmenata (I. Podvorac).
Mnogi keramičari ostavljali su svoja djela uz prigodne izložbe maski, no izvan tih ostvarenja (Z.Radej, I. Cvitić Znidarčić, M. Tudjine Badurina, B. Švertasek) primjeri su slobodnih formi, utilitarnih i dekorativnih predmeta, koji siluetom oblika, kromatskim česticama i osjećajem za volumen otkrivaju vlastitost izraza pojedinaca.
I fotografija ima svoje mjesto u fundusu, one Z. Zagode, Lj. Gamulina, D. Hoyke, D. Curića koji klasičnom, odnosno digitalnom fotografijom prikazuju ambijente spomeničkog, te uz dokumentarno interpretiraju scene trenutka i trajanja.
Dvadeset godina rada Galerije grada Krapine bilo je uspješno. Zalog su za vrijeme koje dolazi u djelovanju. Galerije koja ima lokalno i svehrvatsko značenje. I stvoren fundus koji će vjerujem rasti u tragu formiranog, proširivan i drugačijim stilskim opredjeljenjima.
Stanko Špoljarić
