U petak 8. studenog 2013. u Galeriji grada Krapine otvorena je izložba skulptura Renate Vranyczany Azinović koja se predstavlja skulpturama u keramici i bronci iz nekoliko ciklusa. Na otvorenju je o autorici govorila povjesničarka umjetnosti Branka Hlevnjak, a u prigodnom glazbenom programu nastupio je Djevojački zbor Srednje škole Krapina. Izložbu je otvorio dogradonačelnik Grada Krapine Branko Varjačić. Izložba ostaje otvorena do 25. studenog 2013. godine.
Iz predgovora Branke Hlevnjak
„Autorica se od 1985. bavi marginalnim stvorenjima, ugroženim vrstama, statusima i stanjima, bavi se humanističkim temama u naoko vedroj formi, koja i uz keramičku ima i svoju brončanu izvedbu. Iskrena u svojoj građanskoj kulturi, radosna zbog njezina predstavljanja, zabrinuta za svijet, njegove baštinjene ljepote i vrijednosti Renata Vranyczany Azinović pronašla je vlastiti izraz, kojim osvaja kritičare i publiku. Ova mala retrospektiva dotiče važne cikluse njezina stvaralaštva koji su nastajali kao aktualna reakcija na probleme, kako one kiparske tako i općeljudske. Njezini su motivi tek naoko anahroni: zapravo su duboko i tijesno povezani s gubicima i strahom od išćeznuća dama i gospode s njima i njihovih manira, profesionalnih duhovnjaka (fratara, sestra milosrdnica) autentičnih glazbenika (bez elektronskih pomagala), nastamba pingvina, bjeloglavih supova, sunčača (onih koji se bezbrižno prepuštaju sunčanju), zanatskih znalaca, obitelji… Pored osobitih, toplih i svima bliskih motiva, skulpture Renate Vranyczany Azinović svojevrsne su kiparske instalacije (postave). Iako svaka figura funkcionira kao samostalna, ona je mišljena i za skupinu u kojoj kao u nekom kiparskom kazalištu, stvaraju novi i složeni ugođaj. Ta se ugođajnost vidi osobito u temi orkestra, ali i kod pingvina i kupača. Štoviše, najnovijm radom “Prizemljeno more” namnoženost sličnih figura riba (nema više malih papalina) postao je sustav u gradnji reljefa koji tvori oplošje kugle. Po toj modulskoj osnovi orkestar može biti manji i veći, kao na pravim pozornicama, prilagoditi se (izložbenom) prostoru, to mogu biti i pingvini u najrazličitijim pozama u kojima stoje, a osobito to može biti klupko riba. Iako u prvoj izvedbi malene kugle-reljefa, strukturalno i tematski ostaju otvorene za mogućnost rasta. Skulpture Renate Vranyczany Azinović, usporedit ćemo ponovo s Brancusijevim “Poljupcem”. Kao i kod “Poljupca” tako i kod skulptura Renate Vranyczany Azinović motiv nam je blizak i drag, volumen gotovo naivan, da bi istodobno, u duljem gledanju skulpturalna pojednostavljenja djelovala mudro, ozbiljno, promišljeno. Doda li se tome autoričina svijest o ugroženim vrijednostima i vrstama, shvaćamo kako ljepota nije znak površnosti, već iskre
