U Galeriji grada Krapine je uz obilježavanje Dana Grada Krapine 3. prosinca 2011. otvorena izložba slika «Anđeli» akademske slikarice Edit Glavurtić iz Zagreba. Autorica se predstavlja sa 40-tak radova, ulja na platnu na temu anđela.
Kritike – izbor
Edit Glavurtić dosegla je uzvišenost anđela. Minucioznošću izvedbe u dorađenosti detalja, nebrojenim partikulama što čine tkivo slike, oblikovala je bića pomno odabranih ikonografskih raspona. Simetrična organizacija u postavi likova u potpunosti je ispunila scene, dajući im lakoću uzleta, s maksimalnim uravnoteženjem vrijednosti paleta u otkrivanju začudnosti ljepote.
Stanko Špoljarić
U likovnom otjelotvorenju Editinih anđela ne mogu se ne prepoznati niti dalekih uzora iz povijesti umjetnosti – iz quatrocenta ili Bizanta; ili one bliže: prerafaelita i Rossttija, bečke secesije i Klimta.
U našoj percepciji Editini anđeli funkcioniraju kao nešto nadnaravno i simboličko, duhovno i prozaično, što napučuje snove i fantaziju. Što autoricu nadahnjuje i aktivira.
Što se, međutim, ponajprije iščitava kao mala vizualna svečanost.
Jer Edit Glavurtić ovim ciklusom uspijeva, bez likovne retorike, pred nama, na konkretnoj podlozi slikarskoga platna, rastvoriti cijeli jedan svijet materijalnog i duhovnoga; dematerijaliziranoga i eteričnoga, bezvremenoga i vječnoga.
Rastvoriti svijet čiji je simbol motiv anđela. A kroz taj motiv ona nam istodobno šalje i poruke, misao ne i likovne – ove potonje za nas ipak najvažnije.
Višnja Slavica Gabout
Alegorijska dimenzija opusa Edit Glavurtić dodatno je potencirana samom slikarskom procedurom, određenom ponajprije glatkom i svijetlom podlogom, potom jednako svijetlim podslikavanjem, te, konačno, nevidljivom pinelaturom koja iznova naglašava ikonopisačku glatkoću površinskog sloja slike. Upravo će ovo svijetlo podslikavanje i relativno tanka pastoznost, odnosno glatkoća slikanoga sloja uputiti na sagledavanje oslikane površine u vidu nove alegorije: svaka oslikana partija na površini slike zapravo je alegorija početne glatkoće površine platna. Time konačno dolazimo do najdubljeg značenjskog sloja ovog slikarstva. Ono u svakom svojem sloju čini vidljivom upravo imaginacijsku komponentu spoznajnog procesa, označenog činom slikanja. Na razini prikaza imaginacija se ukazuje u vidu alegorizacije pojma vremena, dok se na razini slikarskog postupka imaginacija još apstraktnije otvara opažaju putem alegoriziranja površine golog platna u svakom oslikanom sloju. Na taj način dolazimo do zaključka kako vrijeme prestaje biti ključnom komponentom slikarstva Edit Glavurtić, a na središnje mjesto u radu ove umjetnice uspinje se sama alegorija. U skladu s istim zaključkom nameće se i pretpostavka o temeljnoj stvaralačkoj kvaliteti Edit Glavurtić, a koja je sadržana u izjednačavanju slikarskog čina s retoričkom figuracijom. Zato nas slikarstvo ove umjetnice prije svega nagoni na kontemplaciju, a tek potom na tiho uživanje u svojim perceptibilnim komponentama.
Vladimir Rismondo ml.
Na otvorenju izložbe su u prigodnom glazbenom programu nastupili učenici osnovne glazbene škole pri OŠ Augusta Cesarca Krapina.
Izložba ostaje otvorena do 31. prosinca 2011.
