Ideja o osnivanju kiparskog simpozija u Krapini rodila se davne 1965. godine kada je tadašnja Skupština općine Krapina donijela Odluku o uređenju Nalazišta krapinskog pračovjeka gdje je bilo predviđeno i osnivanje međunarodnog simpozija kipara pod nazivom Forma viva. Cilj i zadatak te manifestacije trebalo je biti proširenje sadržaja nalazišta krapinskog pračovjeka kao i mogućnost da kipari na otvorenom prostoru ostvare svoju viziju viđenja onog vremena kada je tu živio neandertalac.
Zbog pomanjkanja financijskih sredstava do realizacije te ideje došlo je tek 1976. godine.
Na prijedlog Muzeja evolucije koji je djelovao od 1970. godine i galerije Hušnjakovo u studenom 1975. godine predloženo je Općini Krapina osnivanje međunarodnog simpozija kipara pod nazivom Forma prahistorica, a zatražena su i financijska sredstva za organizaciju. Materijal za izradu skulptura bilo bi hrastovo drvo koje je trebalo osigurati Drvno industrijsko poduzeće Đurmanec. Smještaj i hranu za kipare trebao je osigurati muzej, a sredstva za nagrade umjetnicima kao i ostale troškove trebao je osigurati odjel za kulturu tadašnje Općine Krapina. Za postavu skulptura bila je predviđena lokacija oko jezera Dolac.
Zbog posebnog značaja koji bi imao ovaj simpozij za kulturni život općine i šire zatražena su financijska sredstva i od tadašnje Republičke samoupravne interesne zajednice u oblasti kulture preteča današnjeg Ministarstva kulture.
U proljeće 1976. osnovan je inicijativni odbor za osnivanje Forme prahistorica koji je na svom sastanku donio zaključak o osnivanju Forme prahistorica kao i o održavanju I međunarodnog kiparskog simpozija na temu prahistorije. Osnovan je i Organizacijski odbor čiji je zadatak bio da organizira simpozij. Za stručnu pomoć oko organizacije simpozija zamoljeni su prof dr. Antun Bauer i prof. Branko Ružić akad. kipar koji je bio prof. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Nakon što se upoznao sa idejom o osnivanju kiparskog simpozija, prof. Ružić je predložio
- da se simpoziju ne odredi tema već da umjetnici oblikuju drvo prema vlastitoj zamisli
- da simpozij ne djeluje pod nazivom Forma prahistorica, već da se pronađe neki drugi naziv
- da se u simpozij svakako uključe mladi akademski kipari koje će predložiti profesori ALU u Zagrebu.
- za naziv simpozija predlagano je nekoliko naziva: FORMA INITIA, FORMA ELEMENTARIA, FORMA PRIMA i FORMA RUDIMENTA.
Nakon analiziranja svakog od naziva zaključeno je da simpozij u Krapini nosi naziv Forma prima – prvi oblik jer taj naziv umjetnicima sugerira da rade na temu prahistorije kako je i prvotno bilo zamišljeno, a odgovara i prijedlogu da u svakom simpoziju sudjeluje i nekoliko mladih umjetnika čiji će to biti prvi koraci na jednom simpoziju i u javnosti.
Prof. Ružić je Organizacijskom odboru predložio da rad u simpoziju traje 40 dana, da svaki sudionik prisustvuje za sve vrijeme trajanja simpozija kao i da svaki sudionik ima pomoć u radniku sa motornom pilom i alatom. Prijedlozi prof. Ružića su bili prihvaćeni.
Kiparski simpozij imao je Umjetničku komisiju koja se sastojala od akademskih kipara (A. Despot, Ž. Janeš, I. Sabolić) likovnih kritičara (Baldani, Maleković), muzejskih savjetnika (A. Bauer) koja je odlučivala koji će kipari sudjelovati na simpoziju. Zbog kratkoće vremena za I. simpozij nije raspisivan natječaj za sudjelovanje već je pozvano nekoliko umjetnika iz naše zemlje i dva iz inozemstva, a za sve ostale simpozije raspisivan je natječaj nakon kojeg je umjetnička komisija odlučivala koji kipari će sudjelovati.
Materijal (hrastovo drvo) za izradu skulptura kipari su dobivali besplatno od organizatora kao i po potrebi pomoćnu radnu snagu sa motornom pilom i alatom za grubu obradu drva.
Organizator je učesnicima simpozija osiguravao besplatan smještaj, hranu i putne troškove.
Po završetku djela organizator je autoru isplaćivao određenu naknadu, a skulptura je ostala u trajnom vlasništvu Forma prime.
Skulptura nije smjela biti manja od 2 metra u jednoj dimenziji.
Organizator je vršio likovnu postavu skulptura, i to na novoj lokaciji brdu Josipovac jer na predloženoj lokaciji jezera Dolac to više nije bilo moguće zbog novo podignutih stambenih kuća na putu do jezera koje prekidaju vezu nalazište – jezero Dolac.
Održano je sedam simpozija. 7. simpozij je ujedno bio i zadnji. Smrt direktora i voditelja simpozija mr. Željka Töpfera te 1982. godine, nezainteresiranost zajednice za nastavak i daljnje održavanje jedne tako značajne kiparske kolonije rezultiralo je njegovim gašenjem.
Nakon svakog simpozija tiskan je katalog na hrvatskom i engleskom jeziku sa životopisima autora i fotografijama djela kao i fotografijama koje prikazuju razne faze nastanka djela, pozivnice za svečano otvorenje i plakati.
Specifičnosti Forma prime
Da se je uopće mogao osnovati i održavati simpozij treba zahvaliti raznim načinima financiranja. Financijska sredstva za organizaciju simpozija osiguravala su se od strane Republike Hrvatske, tadašnje Općine Krapina i raznih društvenih organizacija. Veliku pomoć pružile su i Šumarije na području Šumskog gospodarstva Zagreb koje su svoj prilog dale u hrastovim trupcima, transportu ili radnoj snazi, a šumski radnici su svojima iskustvom i znanjem u radu sa motornom pilom, sjekirom, batom i ostalim alatom pripomogli u radu kiparima.
Izrađene skulpture da bi mogle čvrsto i trajno stajati na mjestu koje je izabrao sam umjetnik morale su se nasaditi na betonirano postolje na koje je ugrađeno željezo, a u trupac, skulpturu da bi se mogao nasaditi na taj profil moralo se sa motornom pilom ulaziti direktno u srce trupca, pa su i tu svoju vještinu, iskustvo i pomoć pružili visokokvalificirani šumski radnici koji su jedini to mogli napraviti
Problem na koji se nailazi je zaštita drva. Utjecaj atmosferilija, mikroflore i mikrofaune, zatim razna mehanička oštećenja kao i sama trajnost drveta zahtijevaju posebnu brigu i tretman i ujedno poskupljuju održavanje skulptura.
