Legenda govori da su u vrijeme rimske vladavine na tri brda iznad Krapine: Josipovcu (Psaru), brdu Staroga grada Krapine i Šapcu u razdvojenim gradovima živjela tri brata: Čeh, Leh i Meh  i njihova sestra Vilina. Braća su se htjela osloboditi rimskog gospodarstva i skovala su plan kako će to učiniti, ali ih je sestra, koja je bila zaljubljena u rimskog namjesnika, izdala. Braća su ubila rimskog namjesnika te su u strahu od odmazde morala bježati na sjever gdje su utemeljili slavenske države: Čeh Češku, Leh Poljsku, a Meh Rusiju. Nesretna braća su sestru Vilinu uzidala u kulu, a njeno je dijete divlji vol na rogovima prenio podzemnim putem, ispod gora Velikog člijeba i Hajdinskog zrna, na drugu stranu gdje ga je neki pustinjak sahranio. To se mjesto od onog vremena do danas po lijepoj glavi djeteta zove Lijepa glava – Lepoglava. Tragovi priče o trojici braće postoje kod mnogih čeških i poljskih pisaca, ali nemaju povijesne utemeljenosti. Legendu da je Krapina kolijevka svih Slavena u skladu s idejama ilirizma popularizirao je u 19. stoljeću Ljudevit Gaj. Hrvatski povjesničari (Stjepan Krizin i O. Sakač D.I.) uspoređuju krapinsku priču sa sličnom kijevskom i armenskom pričom, i za to navode dokaze.

U kijevskoj i armenskoj mitologiji štovano je žensko božanstvo, žena proročica čije je djelovanje bilo vezano uz vodu i pticu labud; božanstvo simbol proroštva, zvalo se Karapet ili Labud žena, tj. Lybed – labudica. Povjesničar O. Sakač drži da se riječ Karapet, iza seobe Hrvata, u Hrvatskom zagorju djelomično pohrvatila, pa je od Karapet nastala Krapina, što znači Labud – djevojka. To je jedno od tumačenja etimologije imena Krapina. Drugo tumačenje imena Krapina je mnogo jednostavnije i govori da je Krapina dobila ime od naziva Krap što u kajkavskom govornom području znači šaran. Oba imena upućuju nas, da je ovo područje oduvijek bilo bogato vodom. (Hrapćanec).