U Galeriji grada Krapine je u ponedjeljak 6. rujna 2010. održana 1. smotra lončara Krapinsko – zagorske županije i otvorena izložba Lončarstvo – ogledalo Hrvatskog zagorja, autora Roberta Kuhara prof. likovne kulture koji je i govorio na otvorenju izložbe. Na smotri lončara sudjelovali su lončari Tomo Kovačić, Ivan Kovačić, Božo Androić i Ivan Belač koji su prezentirali vrćenje na lončarskom kolu. Posebni gost smotre bio je Yosuke Koizumi, japanski lončar koji je specijalno za ovu priliku doletio iz dalekog Japana kako bi nam predstavio nekoliko tehnika japanske tradicijske lončarske keramike.
Izložbu je otvorio gradonačelnik Grada Krapine Josip Horvat, a u prigodnom glazbenom programu nastupila je vokalna grupa Žuna iz Bedekovčine.
Lončarstvo je vještina koja u Hrvatskom zagorju i danas postoji i ne smijemo dopustiti da se ona zaboravi. Njezinu budućnost podržava odjel proizvođača keramike u SŠ Bedekovčina u Bedekovčini u mjestu gdje lončari još i danas posjeduju iskapališta gline i odvoze glinu u svoje radionice gdje je dalje obrađuju i oblikuju njome lončarske proizvode. Danas u Hrvatskom zagorju postoji svega sedam majstora koji posjeduju vještinu oblikovanja posude na tradicijski način, na lončarskom kolu; Tomo Kovačić, Ivan Kovačić, Tomislav Lendrec, Božo Androić, Nenad Kralj, Ivan Car, Ivan Belač. Sa oblikovanjem keramičkih predmeta bavi se još nekoliko obrtnika, ali pretežno ili u potpunosti oblikuju samo ukrasnu-dekorativnu, suvenirsku keramiku, stoga ih nisam evidentirao kao obrtnike sa tradicijskim vještinama. Neki od navedenih već polako napuštaju lončarski način oblikovanja, iz razloga što ne dobivaju više narudžbe ili su one vrlo rijetke. Pretpostavimo da se ne radi o financijskoj krizi, već o svijesti šireg kruga ljudi koji sve više kupuju robu sumnjivog sadržaja od stranih uvoznika, robu koja je proizvedena industrijskim ili više serijskim procesom, a ne rukom ili na lončarskom kolu.
Tehnologija je toliko napredovala da danas možemo birati iz kojeg posuđa želimo jesti i piti, ali nitko ne može pobiti činjenicu, da je najslađe kiselo mlijeko bilo popiti iz štubleka/štubljaka, ili kruh sa mesom ili zapečene štrukle pojesti iz pečenjarke i još mnoge činjenice. Neki od navedenih lončara zbog toga nedvojbeno odustaju od lončarskog obrta i žele otvoriti novi obrt u kojem će postići kvalitetniju zaradu. Ako dopustimo takav obrat da se dogodi u županiji u kojoj je lončarski obrt ne samo činjenica, već i povijesna vrijednost koja sa sobom nosi mnoge legende i priče, kao i smiješne dosjetke, tada ćemo za nekoliko godina o lončarstvu čuti samo u nekoj priči ili u nostalgičnom prisjećanju na njegove vrijednosti. Ne zaboravimo da su Čeh, Leh i Meh, pošli u svijet upravo iz Krapine i osnovali carstva na istoku: Češku, Poljsku i Rusiju. O njihovom putovanju i carovanju pišu mnoge kulture, od Zapadne Europe, rimski vojni zapisi, pa sve do Istočne Azije. Legenda o njima zapisana je na posudi ”bilikum”, ”trilikum”, koju su prihvatili gotovo svi slavenski narodi i izrađuju je u sjećanje na njih.
Prisjećanje je samo jedno od mnogih i danas ga još uvijek možete kupiti u obliku ”bilikuma” i ”trilikuma” i kod nas. Ova smotra i izložba postignuća lončara, čiji sam idejni autor u njenom nastajanju nije samo materijalna evidencija u Galeriji, već i mnogo više od toga, prenošenje tradicijskih vještina nematerijalne kulturne baštine u izradi karakterističnih posuda Hrvatskog zagorja i njihovo nadmetanje u tome koji od lončara poznaje najstarije vještine u izradi najposebnijih posuda kao što su: mudrijaš, trilikum, srabljivec, štucka, žlaburač, puranščica. Kao profesor i pedagog u školi smatram da je lončarstvo kao vještinu potrebno zaštititi, a poznavanje tradicijskih vještina cijeniti i majstorima koji poznaju takove vještine pripomoći u njihovom daljnjem usavršavanju, a županija i obrtnička komora trebale bi se pobrinuti da majstorima omoguće i financijska sredstva kao povratni podražaj i suradnju za daljnji rad, a ne samo primati od njih informaciju i tražiti donaciju. Sretni smo da možemo prisustvovati jedinstvenim osobnostima lončara Hrvatskog zagorja na jednom mjestu i biti svjedoci u njihovom postojanju.
Zahvaljujem se za dobrobit sviju nas i naše tradicijske kulture.
Robert Kuhar, prof.
Izložba ostaje otvorena do 24. rujna 2010.