U okviru ovogodišnjeg Tjedna kajkavske kulture Krapina 2011., u Galeriji grada Krapine je od 3. – 30. rujna bila održana izložba keramike. Recentnim radovima predstavile su se hrvatske keramičarke Ivančica Cvitić Znidarčić, Bojana Švertasek i Marina Tudjina Badurina. Na otvorenju izložbe o autoricama i njihovim radovima govorila je Zrinka Tatomir, prof. Izložbu je otvorio gradonačelnik grada Krapine Josip Horvat, a u prigodnom glazbenom programu nastupio je KUD Krapina.
Sposobnost prepoznavanja posebnog osjećaja za trenutak idejnog nastanka predmeta vidljiva je u ljepoti oblika keramike. Glina kao materijal se posredstvom umjetnika – keramičara, vode i vatre transformira u potpuno drugačiji materijalni oblik u kojem umjetnost pod sublimnom maskom formalno uporabnog predmeta sadrži i izrazito estetsku funkciju.
Keramičarke Ivančica Cvitić-Znidarčić (r.1946.), Bojana Švertasek (r.1952.), Marina Tudjina-Badurina (r.1952.) svojim radovima pridaju osim umjetničkih intencija i funkcionalističke tendencije naglasivši pritom i uporabnu funkciju keramike. Njihov pokušaj da publici izraze i tu unutarnju težnju svakog od nas prema estetsko – funkcionalnom pristupu uporabnoj keramici bila je i više nego uspješna. Izlažući svoje radove na ovom zajedničkom projektu i izložbi naslovljenoj “Uporabni predmeti od keramike”, oni nisu samo keramički predmeti funkcionalizma, već su dobili i drugu dimenziju. Značaj estetske dimenzije izložaka je u tome da uporabna keramika svojim dizajnom stvara akcente u ambijentu i upotpunjuje različite prostore ovisno o namjeni.
Ono što povezuje ove tri potpuno različite likovne umjetnice – keramičarke koje su u svojem stilskom, rukopisnom i tematskom okviru potpuno oprečne u mnogočemu, nije samo medij gline u kojem one stvaraju. Neophodno ih je sagledati i kao različite generacije umjetnica koje su stasale u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, te su svojom umjetničkom samosvijesti i duhovnim autoritetom pridonijele širenju likovnih poticaja i na mlađe generacije. Pedagoški rad i poučavanje mlađih generacija tokom svih ovih godina, naspram formiranju i razvoju metoda u načinima oblikovanja keramike u formalno likovnoj i tehničkoj sferi, te načinima utvrđivanja granica između oblika i funkcije osnovni su principi po kojima se stvaralo na nastavi. Na izložbi i projektu predstavljenom u ovom katalogu Ivančica Cvitić Znidarčić izložila je niz radova u raku tehnici. Ona svojim specijalističko-tehničkim dostignućima u keramici svrhovitost predmeta vizualno preobražava u suodnose okoline stvarajući istovremeno naglasak i na oblike prošarane ponegdje koncentričnim monokromnim potezima, izraženim u crno bijelim tonovima na strukturi površine. U tradicionalističkoj tehnici rakua, glinom iskazuje u svojim predmetima sličnost kamena i gline, jer ona i u strukturi koju dobiva obradom površine traži asocijacije na kamen. Prirodu u njezinim radovima pronalazimo u motivici sublimnih, pticama nalik izlošcima zaobljenih i geometrijskih formi. Prateći liniju ptičjeg leta i ptica u polukuglastim oblicima istražuje i grafizam iskazan u površini materijala izražavajući ga u teksturi blagog reljefa nastalog tehnikom utiskivanja i obrade površine. Koloristički siva, bijela i crna na površini nekih djela podvrgavaju se kao boje suštini virtuoznosti taktilnog poteza u cjelovitosti oblika.
Bojana Švertasek jezikom forme u svojim predmetima predstavljenim publici, s pojedinim posudama posredno naglašava promatraču povezanost gline kao materije i životnih fenomena u obliku svjetlosti koji ga okružuju. Ona formalnim prostornim šupljinama koje stvara u glini na dijelu predmetnih površina, ovisno o rasvjeti i prodorima svjetlosti preobražava i okolni prostor koji u igri svjetla i sjene vizualno dobiva drugu dimenziju. Oblikovni sadržaj bijele glazure i crvene gline u njezinim radovima ukazuju na to da nema recepta za stvaranje umjetničkih djela, ona se razlikuju svojim obujmom, oblikom ili funkcijom, ali ne i suštinski jer sadrže u sebi likovno umjetničke vrijednosti. Kombinirajući tehnike paljenja i strukturu glazure stvara racionalizam moderne keramike i razotkriva nam njihove oblike u transformaciji odnosa umjetnosti i tehnologije u svojem vlastitom likovnom stilu.
Sa druge strane Marina Tudjina Badurina teži da u kretanju minimalističkih kolorističkih naznaka na pojedinim djelima, u kontrastima crnoga i bijeloga ili u odabiru površinskog smještaja kolorita, bijelih vanjština i njima potpuno oprečnih unutarnjih tamnih površina, uspostavi poredak preobražavanja i pronalaska estetskog. Svime navedenim ona naglašava podudarnost između umjetnosti i stvarnosti naglašene u funkciji keramičkih predmeta. Zaobljenost forme, svijetla vanjština i tamna unutrašnjost bez minucioznog dekorativnog elementa izražava minimalističke tendencije, koje se u svojoj funkcionalnoj svrsi snažno izražavaju u minimalističkim dizajnima, gdje je sam minimalizam predmeta svrha samom sebi i on dobiva upravo tu dekorativnu svrhu. Umjetnost kao osjetilno produbljivanje ideje naglaska minimalne dekoracije i istovremeno uprizorenje estetskih potreba u vanjskom sadržaju oblika i privlačnost dobivena koloritom značajke su njezine umjetnosti.
U keramici izloženoj na ovoj izložbi pod maskom formalno uporabnog predmeta sadržane su i sublimne estetske funkcije koje zaobljenošću forme, oštrim završetcima, kolorističkim kontrastima, svjetlosnim efektima ili strukturalno površinskim efektima jasno izražavaju stvaralačko oblikovanje Ivančice Cvitić- Znidarčić, Bojane Švertasek i Marine Tudjine-Badurine. Njihova grupna izložba produkt je harmoničnog zajedništva u umjetnosti, slobode stvaranja i neograničenosti formalnih i izražajnih likovnih sredstava kojima one stvaraju. Opredmećivanje gline kao materijala zemlje koja nakon obrade dobiva svoju konačnu dimenziju, uz optičku iluziju boje, oblika, forme i proporcija, a katkada i asocijacija na neke davne forme ili stilove koje smo susretali u povijesti umjetnosti i obrtno-umjetničkom stvaralaštvu, daju nam onaj fundamentalni značaj pojmu keramika. Posebna vrijednost umjetničkih izoštravanja nastalih tokom godina likovnog stvaranja i školovanja, izraženi su u različitosti i sličnosti biografija navedenih triju umjetnica. Eksperimentiranjem u formama i materijalima iskazuje se njihova primarna težnja da svojim pozivom prodiru u obimne zadatke koje same sebi nametnu prilikom oblikovanja keramike.
Mirela Lenković
dipl. povj. umj. i polonist, kustos